News

Intervju – Mark Begich: Našu zajedničku domovinu moramo učiniti boljom svi zajedno!

mark-begich_5438

Posebni gost Konferencije Meeting G2.2 bio je Mark Begich (55), prvi američki senator hrvatskog podrijetla u povijesti (od 2009. do 2015. godine), te bivši gradonačelnik Anchoragea (0d 2003. do 2009. godine), najvećega grada Aljaske. Senator Begich, inače član Demokratske stranke, stigao je u Hrvatsku upravo zbog Meetinga G2, ali je svoj boravak iskoristio i za posjet gradu Vukovaru te susjednoj Bosni i Hercegovini. Na kraju dana u kojemu je pred sudionicima Konferencije održao vrlo poučno i korisno predavanje pod nazivom “„Building a reputation“, senator je izdvojio i desetak minuta svoga vremena te u ekskluzivnom razgovoru za portal Business G2 odgovorio na naša pitanja.

Prema vašem mišljenju, što je ono najvažnije što Hrvati iz dijaspore, ljudi poput vas, mogu donijeti i dati Hrvatskoj iz koje su njihovi roditelji, bake i djedovi otišli u ranijim desetljećima?

Mi prije svega možemo govoriti o iskustvima, znanjima i idejama koje smo prikupili u krajevima i državama u kojima živimo i koja su se pokazala uspješna, učinkovita i korisna za širu zajednicu. Jednako je važno od njih saznati i percepciju koju ljudi izvana danas imaju o Hrvatskoj, jer bi to moglo biti iznimno vrijedno. Mi bismo vam mogli objektivnije reći koji su glavni problemi u Hrvatskoj, ali i temeljem vlastitih iskustava predložiti konkretna rješenja za te probleme. Naravno, kad govorimo o poslovnom povezivanju domovinske i iseljene Hrvatske, što je glavni cilj Meetinga G2 – vjerujem da bi upravo hrvatski poslovni ljudi iz dijaspore mogli dati vrijedne savjete hrvatskim vlastima u svezi problema i prepreka koje zaustavljaju ili sprječavaju veća ulaganja u Hrvatsku. Kad ljudi unutar jedne skupine razgovaraju jedni s drugima, mnogi vjerojatno misle da se radi dobar posao, no da bi se uvidjelo pravo stanje stvari, svima nam je potrebno neovisno i objektivno razmišljanje nekoga sa strane. Zašto to u slučaju konkurentnosti i poslovnosti Hrvatskoj ne bi mogla donijeti upravo – hrvatska dijaspora!?

Vidite li i sebe samoga kao osobu koja bi Hrvatskoj kao domovini vašega djeda, mogla davati stanovite poslovne savjete i smjernice?

 Činjenica da sam stigao u Hrvatsku, u Zagreb, na poziv organizatora konferencije Meeting G2, očito govori o mojoj spremnosti da pomognem koliko mogu. Moja su dosadašnja životna iskustva prilično bogata. Dugo sam godina kao senator i političar radio u javnoj službi, ali sam isto tako bio zaposlen u korporaciji, da bih sada radio kao biznismen u kompaniji koju sam osnovao i pokrenuo. Takva životna priča daje čovjeku snagu, iskustva i ideje koja mu mogu pomoći da uspije u svemu što radi. Znate, za uspjeh u životu nije presudno imati novac. Dovoljno je imati ideju! Ako imate pravu ideju, novac će već doći, sam po sebi.

Razmišljate li kao poslovni čovjek možda u Hrvatsku uložiti i vlastiti novac? Jeste li o tome možda razmišljali, ili tek počinjete analizirati naše tržište?

Oh svakako, za mene bi ulaganje u Hrvatsku bilo neobično i jedinstveno iskustvo. Tijekom boravka u Hrvatskoj ovih sam dana dobio jedan zanimljiv e-mail, upravo o mogućnostima ulaganja u ovu prekrasnu zemlju. Znate, priča o ulaganjima obično predstavlja dvosmjernu ulicu, jer u pravilu je riječ o proizvodima. Hrvatska obiluje atraktivnim proizvodima, stoga sam jako zainteresiran i zaintrigiran upoznati ih, vidjeti što se sve u Hrvatskoj proizvodi i nudi.

Uzmimo, primjerice, kravate koje su Hrvati praktički darovali čovječanstvu, ali nažalost – mnogi ljudi diljem svijeta ni danas to još uvijek ne znaju. Kad ja to istaknem u svom društvu, mnogi ostanu iznenađeni. Zbog svoga posla često putujem diljem svijeta i posvuda na dar dobivam upravo kravate. Moram vam reći – kravate proizvedene u Hrvatskoj naprosto su fantastične. Baš kao što je i savezna država Aljaska čiji sam senator bio, poznata po fantastičnom dimljenom lososu, tako i Hrvatska može i mora biti prepoznata u svijetu kao njihova domovina – po kravatama! Ali i ne samo po kravatama.

Proizvod koji želite izvoziti u svijet mora biti takav, mora biti jedinstven, fantastičan, najbolji, inače će biti samo jedan od sličnih proizvoda. Tako dolazimo do sljedećih magičnih riječi: marketing i brendiranje pojmovi su koje je vaša konferencija obradila na savršen način. Naime, sve što činimo kao pojedinci, sve što kao osobe odijevamo, kako se smijemo, teme o kojima raspravljamo…, sve nas to brendira kao pojedince.

Ali složit ćete se da je jedna stvar brendirati osobu, a nešto sasvim drugo cijelu državu?

Apsolutno ste u pravu! Nažalost, kad govorimo o brendiranju jednog društva, šire zajednice ili cijele države u kojoj živimo, tada to mnogi često zaboravljaju.  Mi smo u SAD-u to srećom uspjeli posložiti na dosta jednostavan način: Havaji sve uvijek podsjećaju na raj; na spomen Floride svi odmah pomisle na plaže, New York sve odmah asocira na “Veliku jabuku’ i veliko uzbuđenje koje živi 24 sata dnevno sedam dana u tjednu; Las Vegas je poznat po zabavi i uzrečici: što se dogodi u Vegasu, ostaje u Vegasu”…

Hrvatska u tom pogledu ima ogromnu perspektivu predstaviti se svijetu u najboljem mogućem svjetlu. A konferencija Meeting G2 koja je posložena tako da potiče otvorenu raspravu, otkrila je da Hrvatska još traži najbolji put za definiranje svoga identiteta. Vidio sam da težite umrežavanju sposobnih i vrijednih ljudi, što je fantastičan potez. Želim vam svu sreću, i ako je potrebno, pomoći cu vam da u tome uspijete. Uostalom, i to je razlog zbog kojega sam tu, s vama, u Zagrebu.

Kao Hrvat, i ja želim da ova zemlja bude uspješna. Ne samo to, ja želim da Bosna i Hercegovina bude jednako uspješna. Zato sam i posjetio BiH, gdje sam se susreo s hrvatskim članom Predsjedništva BiH g. Draganom Ċovićem te sa zamjenikom ministra sigurnosti BiH g. Krešićem. I njima sam, kao Hrvat, ponudio svoju punu pomoć u stabilizaciji i daljnjem razvoju te države.

Osim Zagreba, u Hrvatskoj ste posjetili i Vukovar. Zašto?

 Ne moram ni govoriti da je Vukovar posebno povijesno mjesto za sve Hrvate, simbol ratne agresije i stradavanja Hrvata u Domovinskom ratu. Osim toga, čuo sam da grad vodi jedan vrlo mlad čovjek, pa sam – kao bivši gradonačelnik Anchoragea koji je također bio mlad – htio osobno upoznati toga mladića i saznati kako je to jedan mlad čovjek došao na čelo grada s takvom bremenitom poviješću. G. Penava me oduševio energijom, baš kao i cijeli Vukovar u kojemu se ratne rane više ne vide iako je upravo tamo sve počelo. Otkrio sam da je gradonačelnik velik optimist i gleda u budućnost s vjerom da će biti bolje. Znamo što se dogodilo, svjesni smo naše povijesti i naših problema, ali ne možemo živjeti u prošlosti, nego moramo odlučno naprijed.

Kad ste već spomenuli rat, dobro je poznato da ulagači traže mirna i sigurna područja. Rat je po Hrvatskoj bjesnio prije 25 godina, a završio prije 20, no što mislite – koliko stranci, ili još konkretnije Amerikanci, i danas Hrvatsku povezuju s ratom i ratnim slikama? Kvari li to možda još i danas imidž Hrvatske?

Da, vjerujem da je donekle tako. Iako ste u pravu, rat je završen i Hrvatska se oslobodila prije punih 20 godina, no mnogim je ljudima u Americi, osobito onim starijima, rat i dalje ostao negdje u sjećanju. Sjećaju se onih tužnih vijesti iz 90-ih pa se i danas pitaju je li Hrvatska sada sigurna. Ovih sam dana po Vukovaru i sam vidio neke kuće porušene tijekom rata, ali osjećao sam se apsolutno sigurno. Rat je, srećom, davna prošlost. Zanimljivo, mlađe generacije u SAD-u, ljudi stari 30-40 godina koji najviše i putuju po Europi kao turisti, uopće se ne sjećaju rata u Hrvatskoj jer su tada bili premladi. Oni stoga nemaju nikakve probleme i strahove zbog dolaska u Hrvatsku.

I na kraju, geslo naše konferencije glasi: Mi vjerujemo da Hrvatska nema samo 4,2 milijuna stanovnika, nego čak 8 milijuna, jer računamo i na Hrvate iz dijaspore. Mislite li da smo u pravu ili smo ipak pretjerani optimisti?

Znam da ste u pravu! Odabrali ste savršeno geslo koje slikovito dočarava glavni cilj svih nas okupljenih ovdje, na konferenciji Meeting G2.2. Zajedničkim će snagama, ujedinjena domovinska i iseljena Hrvatska moći bolje, brže i lakše razvijati ovu zemlju nego da to ljudi u domovini čine sami. Što se tiče nas Hrvata u SAD-u, imamo nekoliko udruga koje nas povezuju. Jedno od njih prilično je novo, to je Udruženje hrvatsko-američkih stručnjaka koje okuplja iskusne biznismene, a ja sam predsjednik sekcije za vladu, politiku i javnu službu. Imamo sve više članova, a pridružuje nam se i dosta mladih osoba hrvatskog podrijetla, koje možemo nazvati i američki Hrvati i hrvatski Amerikanci.

No, svi smo mi Hrvati koje povezuje ista misao – povezujući se i radeći zajedno, možemo Hrvatsku kao našu zajedničku domovinu učiniti jačom, razvijenijom i bogatijom nego što je danas.

(Antun Krešimir Buterin)

Leave a Comment